Op?e napomene

Mjerenje gubitaka vode  i njihovo strukturiranje vrši se provedbom Vodnog Bilansa (Water Balance).  Ovaj, program kontrole efikasnosti vodovodnog sistema koji se redovno sprovodi gotovo u svim vodovodima u zemljama Zapadne Evrope i u SAD-u i je obavezno pra?en programom otkrivanja curenja. Vodni Bilans može pomo?i vodovodnom preduze?u da smanji gubitke vode, gubitak u prihodima i postigne bolju iskorištenost vodnih resursa.

Vodni Bilans ?e pomo?i da se izvrši identifikacija koliko je vode izgubljeno i koliko to košta vodovodno preduze?e, te da se provjeri ta?nost dokumenata i opreme za kontrolu sistema, a kao osnovni cilj je odabir programa za smanjenje gubitaka u vodovodu.

Da bi se uradio Vodni Bilans jednog vodovodnog sistema neophodno je:

1. Posjedovati adekvatne mape koje moraju biti verificirane i ažurirane;
2. Testirati sve vodomjere i mjera?e protoka na izvorištima i u distributivnom sistemu;
3. Posjedovati verificirane i ažurirane dokumente za ulazne koli?ine, izmjerene koli­?ine (informacije o ispostavljenim ra?unima) i neizmjerene koli?ine, uklju?uju?i procjene utrošenih koli?ina vode koje se eventualno ne mjere (parkove, javne ustanove i protiv požarnu zaštitu);
4. Testirati preciznost svih (velikih) potroša?kih vodomjera i odre?enog broja malih odabranih metodom slu?ajnog uzorka;
5. Izvršiti pregled svih mjernih ure?aja u pogledu odgovaraju?e veli?ine, ugradnje i funkcioniranja;
6. Terenska ispitivanja distribucije i operativnih procedura sistema.

Zonsko mjerenje gubitaka predstavlja jedan segment ili nastavak Vodnog bilansa.

Mjerenja gubitaka  i potrošnje vode u svim vodovodnim sistemima, osim onih najmanjih koji imaju manje od 500 priklju?aka, provodi se zonski. Zone za mjerenja gubita­ka su dijelovi vodovodnog sistema koji u odre?enom momentu mogu biti izolirani od ostalog dijela vodovodnog sistema.  U slu?aju da to nije mogu?e zona se mora uspostaviti tako da se paralelno sa ulaznim mjere i izlazni protoci iz zone. Zone se prave u svrhu da se pove?a preciznost i smanje troškovi mjerenja.

Da bi mjerenja bila što efikasnija izuzetno je bitno da prva zona u kojoj ?e se provesti mjere­nje bude pravilno izabrana te ?e u nastavku biti opisano slijede?e:

1. Na?ini prikupljanja podataka i metode za efikasno mjerenje gubitaka vode,
2. Definiranje potrebnih resursa i opreme za zonsko mjerenje gubitaka vode i zvu?nu detekciju,
3. Specifi?ne tehnike za odre?ivanje vrijednosti pojedina?nih kvarova, ukupnih gubitaka i korisne potrošnje vode,
4. Analiza podataka o otkrivenim curenjima,
5. Formulari za upis podataka i informacija prilikom istraživanja na terenu

  Procedure za odabir prve “pilot zone”

Prilikom odabira prve zone u kojoj ?e se vršiti mjerenja gubitaka poželjno je da to bude dio mreže u kojem se pretpostavlja da su gubici veliki, što ?e vrlo brzo opravdati provo?enje mjerenja, i dati vodovodnom preduze?u motiv za daljnja mjerenja i detekciju gubitaka vode.

Vodovodi koji imaju ugra?ene kontrolne mjera?e protoka unutar svoje mreže, kontrolom protoka vode mogu ustanoviti lokacije, odnosno dijelove mreže u kojima su gubici posebno izraženi.

U vodovodima koji nemaju mjera?e protoka iskusno tehni?ko osoblje obi?no ima svoje pretpostavke o mjestima gdje su gubici najve?i i u ve?ini slu?ajeva ove pretpostavke su i ta?ne.

Najsigurniji na?in odabira mjesta pilot zone je uspostava baze kvarova u mreži. Baza podata­ka kvarova u mreži je program u koje se unose svi podaci o svakom kvaru koji nastaje u sistemu (ovu bazu možete besplatno preuzeti na ovoj web stranici).

Baza treba biti kreirana tako da daje detaljne izvještaje o svim vrstama kvarova, te izvještaj o lokacijama na kojima su se kvarovi pojavljivali u više navrata. Lokacija na kojoj su se kvarovi pojavili najviše puta trebala bi biti prva pilot zona. 

Za ovakav kriterij odabira uspostave pilot zone osnovna je pretpostavka da su dominantni gubici u mreži, a ne rasipanje vode u potroša?kim instalacijama.

Za odabranu zonu je potrebno ispuniti slijede?e uslove:

1. Posjedovanje GIS-a (sa ta?nim podacima) ili mape zone u razmjeri 1:500 ili 1:1000. Mapa mora biti ažurna sa ucrtanim svim objektima, cijevima, ventilima i priklju?cima. Obi?no je ovo prvi i najve?i problem kod uspostavljanja pilot zone, i veoma ?esto je i odlu?uju?i faktor prilikom odabira.
2. U zoni bi trebalo biti izme?u 500 i 3000 , u zavisnosti koji tip potroša?a je dominantan u zoni.
3. Zona može biti i jedan industrijski kompleks, ili klini?ki centar, pa bi u tom slu?aju broj priklju?aka bio mnogo manji.
4. Za uspostavu zone je neophodno da postoji samo jedno mjesto dotoka vode.
5. Na mjestu ulaza vode u zonu, ukoliko ve? ne postoji mora se izgraditi “glavni šaht” u kojem ?e biti smješten mjerni ure?aj. Šaht mora biti suh i dovoljno velik da se mjerni ure?aj može nesmetano postaviti.
6. Šaht mora biti osiguran da ne bi došlo do otu?enja ure?aja koji se u njemu nalazi.
7. Da bi se ostvarila izolacija zone na svim izlazima iz zone moraju postojati ispravni grani?ni, sekcioni i ventili na ku?nim priklju?cima.
8. Unutar zone svi potroša?ki vodomjeri moraju biti ispravni i baždarenipropisa­nom vremenu. Podaci o vodomjerima se obi?no nalaze u financijskoj službi u vidu “li?nih karti” vodomjera, ili u okviru nekog financijskog programa. Ovi se podaci odnose na sve potroša?e u okviru vodovodnog sistema i naj?eš?e je nemo­gu?e izdvojiti podatke koji se odnose samo na potroša?e u pilot zoni. U rijetkim slu?ajevima i kada je to mogu?e postavlja se pitanje na koji na?in ?e tehni?ka služba vodovoda u daljem radu voditi ra?una o ispravnosti vodomjera. Zbog ovih razloga najbolje rješenje je da se za potrebe tehni?ke službe vodovodnog predu­ze?a napravi jedna jednostavna baza podataka, pomo?u koje ?e odgovorni u tehni?koj službi u svakom momentu (i prije, a i poslije mjerenja) znati lokacije i broj vodomjera koji su neispravni ili koje je potrebno baždariti. U okviru ove baze podataka može se ugraditi i dio koji ?e se odnositi i na koli?ine vodomjera koje vodovodi posjeduju u svojim magacinima. Moraju postojati relevantni i ažurni podaci o svim potroša?ima unutar pilot zone. Ovi podaci se moraju prikupiti direktno sa terena, je postoji mogu?nost da podaci u ra?unarima ukoliko i postoje, nisu ta?ni.
9. Svaka slijede?a zona bi trebala da bude naslonjena na prethodnu, tako da zajedno ?ine jednu cjelinu na kojoj se može provoditi monitoring.

 Procedure za pripremu zonskih mjerenja gubitaka

Za implementaciju programa mjerenja u odabranoj zoni vodovodnog sistema potrebno je isplanirati i provesti slijede?e aktivnosti:

1. Definiranje osoblja i raspodjela obaveza i odgovornosti,
2. Definiranje mjerne i opreme za detekciju gubitaka vode,
3. Prikupljanje podataka na terenu o potroša?ima i potroša?kim vodomjerima,
4. Prikupljanje tehni?kih podataka na terenu o ispravnosti ventila i drugih objekata unutar predmetne zone bitnih za izradu plana i provedbu mjerenja,
5. Otkrivanje vidljivih kvarova u zoni,,
6. Odre?ivanje mjernih mjesta unutar zone i njihova numeracija,
7. Kontrolno izoliranje zone u odnosu na ostale dijelove vodovodnog sistema,
8. Mjerenje gubitaka METODOM BILANSA,
9. Mjerenje gubitaka METODOM NO?NOG MJERENJA,
10. Zvu?na detekcija kvarova,
11. Popravka kvarova otkrivenih zvu?nom detekcijom.
12. Kontrolno mjerenje gubitaka u svrhu odre?ivanja vrijednosti smanjenih gubitaka.

Prvih sedam navedenih ta?aka se uobli?uju u plan za mjerenje i detekciju gubitaka koji se priprema prije po?etka akcije mjerenja gubitaka.

Plan se dodjeljuje svakom ?lanu tima kako bi se upoznao sa svim zahtjevima planirane akcije.

 Definiranje osoblja i raspodjela obaveza i odgovornosti

Mjerenje i detekcija gubitaka je skup i odgovoran posao. Za njegovu implementaciju potrebno je odrediti osoblje  i  izvršiti podjelu zadataka i odgovornosti.

Prilikom planiranja broja osoba koje ?e u?estvovati u kampanji mjerenja treba se voditi ra?una o slijede?em:

1. Odrediti broj radnika koji ?e instalirati opremu. Obi?no su za ovu aktivnost dovoljna dva uposlenika koji imaju iskustvo za postavljanje i programiranje odre?ene opreme. Dva radnika mogu postaviti 3 prijenosna Ultrazvu?na mjera?a protoka i tri mjera?a pritiska te izvršiti programiranje istih za manje od dva sata pod uslovom da su sva mjerna mjesta ranije propisno pripremljena
2. Za vrijeme no?nog mjerenja ako se ure?aj nalazi na otvorenome prostoru, odrediti radnike koji ?e za vrijeme mjerenja boraviti uz opremu. Ove osobe ?e povremeno zapisivati podatke sa ure?aja u formular. Zapis se vrši uvijek iz sigurnosnih razloga bez obzira da li je ure?aj opremljen sa data loggerom ili nije. Interval zapisa u formular se odre?uje unaprijed (odre?eni vremenski interval, zatvaranje ili otvaranje ventila i sl.). Za svaki ure?aj na otvorenome mora se odrediti bar jedna osoba. Pošto završe sa instalacijom opreme osoblje koje je instaliralo opremu može se pridružiti ovom timu.
3. Odrediti broj radnika koji ?e raditi na otvaranju i zatvaranju ventila. Obi?no je za ovu operaciju dovoljno odrediti dva radnika (povjerljiva jer o njihovom poslu ovisi ta?nost svih podataka koje ?emo dobiti mjerenjem). Sve operacije izvode isklju?ivo na zahtjev vo?e tima.
4. Prilikom o?itavanja vodomjera (metoda bilanca) za o?itanje vodomjera treba odrediti broj ljudi dovoljan da izvrši o?itanje svih vodomjera u jednom danu. Prema normama jedan ?ovjek može prosje?no o?itati od 70 (u ruralnim) do 100 vodomjera/dan u urbanim sredinama.
5. Osoblje koje se bavi zvu?nom detekcijom gubitaka odre?uje se uvijek u parnom broju i sve aktivnosti izvode u parovima. Za inspekciju mreže (odre?ivanje makro lokacije kvara slušanjem na vodomjerima, hidrantima, ventilima i sl.) jedan par može pregledati do 2,5 km poznate mreže. Za precizno lociranje kvara se ne može ta?no odrediti potrebno vrijeme jer ono zavisi od mnogih subjektivnih i objektivnih okolnosti. (vrsta cijevi, dubina cijevi, pritisak, vrsta tla, okolni cjevovodi, smetnje zbog saobra?aja, smetnje zbog morskih talasa, itd.)

Definiranje mjerne opreme i opreme za detekciju gubitaka vode

Oprema koju posjeduje vodovodno preduze?e je limitiraju?i faktor prilikom implementacije mjerenja. Svaka ekipa za mjerenje i detekciju gubitaka bi trebala minimalno da posjeduje ili ima na raspolaganju slijede?u osnovnu opremu:

1. Prijenosni ultrazvu?ni mjera? protoka,
2. Sondu pritiska sa data loggerom,
3. Korelator,
4. Aquaphone (Geophone),
5. Traga? položaja metalnih cijevi,
6. Traga? položaja nemetalnih cijevi.

Oprema mora biti redovno održavana i servisirana.

Uz navedenu opremu potrebno je da posjeduje i dopunsku opremu: kota? za mjerenje dužine, ultrazvu?ni mjera? debljine stjenke, manometar i GPS ure?aj.

Neophodno je da ekipa za vrijeme rada bude opremljena i sa alatima i opremom kao što su: pumpa za vodu, benzinski agregat, klju?evi za otvaranje ventila, ru?ni alati za podizanje poklopaca na oknima i sl.

Prikupljanje podataka na terenu o potroša?ima i potroša?kim vodomjerima

Prije po?etka samih mjerenja u Pilot zoni, radnici vodovoda izlaze na teren i prikupljaju podatke neophodne za ispravno mjerenje gubitaka.

U tu svrhu potrebno je napraviti univerzalni obrazac za svakog potroša?a (primjer obrasca se nalazi u prilogu), na kojem ?e se upisivati slijede?i podaci:

1. Ime i prezime lica koje vrši prikupljanje podataka (radnik vodovoda),
2. Ime i prezime ili naziv potroša?a,
3. Broj ?lanova doma?instva,
4. Promjer vodomjera,
5. Proizvo?a? vodomjera,
6. Serijski broj vodomjera,
7. Adresa gdje se vodomjer nalazi,
8. Datum kada je vodomjer posljednji puta baždaren, (nalazi se na plombi),
9. Indeks potrošnje na vodomjeru (m³),
10. Datum i ta?no vrijeme o?itanja.

Najve?i problemi prilikom prikupljanja ovih podataka javljaju se kod o?itanja datuma baždarenja sa plombe vodomjera. Za ovu svrhu može se napraviti improvizirani teleskop tako što se u kartonsku rolu od papira za “štampa?” ugradi lupa.

Posebno je važno da se potroša?ima naglasi da se ovi podaci prikupljaju u svrhu mjerenja gubitaka vode i boljeg snabdijevanja vodom, te da nemaju razloga da prijavljuju manji broj ?lanova doma?instva.

Svi prikupljeni podaci se unose u baze podataka na dalju obradu.

Podaci o potroša?ima se razvrstavaju u ?etiri grupe:

1. Mali stambeni objekti – privatne ku?e,
2. Zgrade za kolektivno stanovanje (više stanova na jednom vodomjeru),
3. Mala privreda,
4. Javne ustanove i industrija

Svaka od ovih kategorija troši vodu na razli?it na?in kada su u pitanju protoci i raspored potrošnje.

Prikupljanje tehni?kih podataka o ispravnosti ventila i drugih objekata unutar predmetne zone bitnih za izradu plana i  provedbu mjerenja,

Na terenu se prikupljaju tehni?ki podaci na osnovu kojih se pravi plan mjerenja. Potrebno je prikupiti slijede?e podatke:

1. Podaci o cjevovodima - materijal, starost, promjer, na?in spajanja, historija u pogledu kvarova, radni pritisak, nazivni pritisak)
2. Podaci o mjestima pogodnim za instalaciju mjerne opreme – uzeti koordinate i napraviti dvije fotografije. Prva fotografija se snima ako da se vidi šire podru?je mjernog mjesta. Druga fotografija pokazuje mjerno mjesto iz blizine. Uzima se geografska koordinata GPS ure?ajem,
3. Podaci o ventilima - lokacija, promjer, vrsta, na?in zatvaranja i u?estalost zatvaranja. Svaki ventil fotografirati digitalnom kamerom,
4. Podaci o mjera?ima protoka i vodomjerima - vrsta, promjer, starost, na?in instalacije, na?in o?itavanja, u?estalost o?itavanja, historija kvarova,
5. Podaci o hidrantima – lokacija i nemjerena potrošnja,
6. Redukcioni ventili – lokacija, ulazni i izlazni pritisak,
7. Nepovratni ventili – lokacija,
8. Zra?ni ventili – lokacija,
9. Buster stanice – lokacija, u?estalost rada, na?in održavanja, pristup,
10. Koja se sve zvu?na ometanja mogu o?ekivati o u odabranoj zoni,
11. Podaci o utjecaju saobra?aja na kampanju mjerenja i zvu?nu detekciju gubitaka,
12. Podaci o najpogodnijem dobu dana ili no?i  za provedbu kontrolne zvu?ne detekcije gubitaka,
13. Podaci o najpogodnijem dobu dana ili no?i  za provedbu preciznog lociranja kvara (neke ekipe za smanjenje gubitaka ovu akciju provode nekoliko dana nakon akcije kontrolne zvu?ne detekcije ili ?ak na kraju sedmice),

Mjerna mjesta i ventili se numerišu prepoznatljivim oznakama. Sve koordinate se prenose u GIS. Koordinate ventila i mjernih mjesta se tako?er mogu unijeti i u Google Earth program te pomo?u njega prije mjerenja upoznati svo osoblje uklju?eno u akciju sa planom mjerenja. Google Earth daje mnogo pregledniju sliku zone za one koji nemaju iskustvo u ?itanju mapa ili ako mape nisu ažurirane.

Pronalazak i popravka vidljivih curenja

Obilaskom terena i prikupljanjem informacija od lokalnog stanovništva prona?i po mogu?nosti sve vidljive kvarove i odmah pristupiti njihovoj popravci. Ovo je neophodno uraditi iz najmanje dva razloga:

1. Ja?ina zvuka koja se prenosi na cjevovod kod vidljivih kvarova može nadja?ati ja?inu zvuka kojeg stvaraju okolni podzemni kvarovi,
2. Stvaraju lošu sliku kod potroša?a vode o vodovodom preduze?u što može utjecati i na smanjenje naplate za utrošenu  vodu.

Na isti na?in pokušati prona?i što ve?i broj prikrivenih kvarova.

Vodovod mora biti spreman da momentalno pristupi popravci svakog prikrivenog kvara koji se ne otkrije u ovoj fazi ve? bude otkriven za vrijeme akcije zvu?ne detekcije.

                  Odre?ivanje mjernih mjesta unutar zone i njihova numeracija,

U slijede?oj fazi na osnovu prikupljenih podataka potrebno je odrediti sva mjerna mjesta unutar zone. Na ulazu u zonu se definiše pozicija glavnog mjernog mjesta, te pozicije svih pomo?nih mjernih mjesta unutar zone. Sva mjerna mjesta se numerišu.

Prilikom odre?ivanja lokacije mjesta odmah treba definisati i koji ?e ure?aj biti instaliran na istom.

Prilikom odabira same lokacije za mjerenje mora se voditi ra?una o sljede?em:

1. Mjesto na kojem ?e se graditi šaht mora biti suho, a sam šaht mora biti dovoljno velik da se u njemu može lako postaviti mjerni ure?aj. Kod izgradnje šahta za povremeno mjerenje treba voditi ra?una da se u taj šaht može ugraditi i stalni mjera?, ukoliko se naknadno za to ukaže potreba.
2. Ako je mogu?e šaht treba biti u blizini elektro i telefonskih linija kako bi se ure­?aj mogao napajati strujom i kako bi se eventualno podaci sa mjera?a mogli elektronski prenositi na daljinu gdje bi se pohranjivali u PC ra?unar.
3. Posebno je važno da lokacija gdje ?e se vršiti mjerenje bude zašti?ena od mogu­?eg vandalizma ili kra?e. Ovo se odnosi samo na prijenosne mjera?e koji su veoma skupi, lako ih je skinuti i mada postoji veoma mali broj ljudi koji ih zna koristiti, kada se taj ure?aj postavi neosiguran, pogotovo na pustim mjestima, vrlo je vjerojatno da ?e se na?i netko tko ?e ga otu?iti. Vodovodi primjenjuju razli?ite metode da osiguraju svoja mjerna mjesta. Najsigurniji na?in osiguranja šahta je njegovo fizi?ko obezbje?enje, a s obzirom da se govori o mjerenjima na izvorištima, koja tako?er moraju biti fizi?ki osigurana, onda je to naj?eš?e i najje­dnostavnije sprovesti. Kada se mjerenja vrše izvan samog kruga izvorišta, ostaje pitanje da li je dobro postaviti katanac na šaht ili ne. I jedno i drugo ima svoje i za i protiv jer ukoliko šaht nije zaklju?an ure?aj se može veoma lako i brzo otu?iti. Ukoliko je šaht zaklju?an, sam katanac koji je vidljiv daje do znanja da se u šahtu nalazi nešto vrijedno. Originalan na?in zaštite prijenosnih mjernih ure?aja nekih vodovodnih preduze?a je da na poklopac šahta parkiraju automobil, te na taj na?in onemogu?e otvaranje poklopca na šahtu, i sprije?e eventualno otu?enje mjernog instrumenta. O sigurnosti mjernog ure?aja treba voditi ra?una ve? kod same izgradnje šahta. Konstrukcija šahta bi trebala biti takva da se mjerni ure?aj ne vidi odmah po samom podizanju poklopca.
4. Lokacija šahta mora biti nizvodno od eventualnih preljeva vode, ili nemjerenih priklju?aka, jer se takvo mjerenje ne bi moglo uspore?ivati sa mjerenjima kod potroša?a.
5. Ukoliko postoji mogu?nost širenja naselja i same distributivne mreže, onda mje­sto izgradnje šahta mora biti uzvodno u odnosu na to podru?je.
6. S obzirom da se za mjerenja na izvorištima koriste elektromagnetni i ultrazvu?ni mjera?i, ili Wooltmanovi vodomjeri, zajedni?ka osobina svih ovih ure?aja je da mogu mjeriti ta?no samo ukoliko je profil cijevi potpuno ispunjen vodom. Ispu­njenost cijevi vodom u punom profilu je jako važan uslov kada je u pitanju odabir lokacije za mjerenje. Tako?er treba voditi ra?una da na mjestu mjerenja ne postoji nikakva mogu?nost stvaranja vazdušnih džepova.
7. Cijev na koju ?e biti postavljen mjera? protoka, bilo da je rije? o ugradbenoj ili prijenosnoj verziji, mora biti u pravcu na odre?enoj dužini uzvodno i nizvodno od mjernog ure?aja kako bi se na mjernom mjestu izbjegla neravnomjerna turbu­lencija, a zbog ?ega mjerenje ne bi bilo ta?no.

Kontrolno izoliranje

Prije po?etka monitoringa protoka, zona se izolira zatvaranjem grani?nih ventila. U glavni šaht se postavlja mjera? protoka i mjera? pritiska na propisnoj udaljenosti nizvodno od ventila u glavnom šahtu.

Provjera “nepropusnosti” zone se sprovodi tako što se zatvori uzvodni ventil u glavnom šahtu. Ukoliko pritisak naglo padne na nulu, zona je nepropusna. Ukoliko se to ne dogodi, zna?i da zona nije nepropusna i mjerenja se ne mogu sprovesti dok se ne otklone uzroci nepropusnosti zone.

Ukoliko iz nekih razloga nije mogu?e mjerni ure?aj postaviti nizvodno od ventila, ili ne postoji mjera? pritiska, jedini mogu?i na?in provjere nepropusnosti zone je da se zatvori ventil, i izvrši provjera kod samih potroša?a da li u tom momentu imaju vodu.

Mjerenje gubitaka vode metodom bilansa

Metodom balansa je potrebno odrediti razliku izme?u prosje?ne dnevne koli?ine vode koja je isporu?ena u pilot zonu i prosje?nog dnevnog zbira svih koli?ina vode o?itanih na potroša­?kim vodomjerima.

Rezultat ove razlike predstavlja prosje?nu dnevnu koli?inu gubitaka vode unutar pilot zone 

 Ukupni gubici vode  predstavljaju zbir:

1.  Kvarova na glavnim cjevovodima,
2. Kvarova na vodovodnoj mreži,
3. Neto?nost mjerenja malih protoka na potroša?kim vodomjerima i
4. Koli?ina vode koje se potroše na “ilegalnim priklju?cima”,
5. Greške u mjerenju,
6. Ostale administrativne greške.

 Metoda balansa se provodi u dvije etape a zbog anuliranja dnevne neravnomjernosti potrošnje mjerenja traju  najmanje sedam ili ?etrnaest dana . Ukoliko je zona jedan industrijski kompleks il sl. koji vodu svakodnevno na isti na?in mjerenja mogu trajati kra?e.

 Za vrijeme dok mjera? protoka koji je postavljen u glavnom šahtu na ulazu u pilot zonu kontinuirano mjeri protok, vrši se o?itanje svih potroša?kih vodomjera u pilot zoni i zapisuje vrijeme kada je o?itanje izvršeno. O?itanje se vrši brzo, ako je mogu?e u jednome danu. Prosje?na norma o?ita?a vodomjera je 100 vodomje­ra na radni dan u gradskim sredinama i 70 vodomjera na radni dan u ruralnim sredinama (radni dan = 8 sati). Na osnovi ove norme vrši se procjena potrebnog broja ljudi za o?itavanje vodomjera u jednoj pilot zoni.

1. Sva o?itanja se unose u model za prora?un gubitaka.
2. Druga etapa se provodi na isti na?in ali najmanje sedam dana poslije prve etape. Period od sedam dana je neophodan iz razloga što potroša?i ne troše iste koli?ine vode svaki dan u sedmici.
3. Podaci se ponovo pohranjuju u ra?unar.
4. Prora?un gubitaka vode se svodi na to da se za svakog potroša?a izra?una prosje?na dnevna koli?ina vode koja je o?itana na vodomjeru u m³/dan. Kod ovog prora?una se mora voditi ra?una o vremenu o?itanja. Zbir svih potroša?kih prosje?nih dnevnih koli?ina se oduzima od prosje?ne dnevne koli?ine vode koja je uvedena u zonu.
5. Ukoliko se u glavnom šahtu nalazi samo vodomjer onda se prosje?na dnevna koli?ina uvedene vode ra?una na isti na?in kao kod potroša?kih vodomjera. Ukoliko je na vodomjer instaliran data logger ili se pak koristi mjera? protoka, podatak o prosje?noj dnevnoj koli?ini vode se dobiva direktno iz ure?aja.

  Mjerenje gubitaka vode metodom no?nog mjerenja

 Generalno se smatra da u toku no?i postoje trenuci kada nema potrošnje, što zna?i da sva izmjerena koli?ina vode u kasnim no?nim i ranim jutarnjim satima predstavlja gubitke vode u mreži i rasipanja vode u potroša?kim instalacijama. Istina, postoje potroša?i koji koriste vodu i u toku no?i, kao što su fontane, vatrogasci ili no?ne smjene u industriji. Ovi potroša?i se prije po?etka mjerenja moraju locirati i odrediti njihovu prosje?nu dnevnu (odnosno no?nu) potrošnju vode. 

Vrijednost minimalnog no?nog protoka se množi sa NDF (No?/Dan faktor) koji je manji od 1, a koji se izra?unava na osnovu koeficijenta gubitaka. Vrijednost koeficijenta gubitaka zavisi od materijala cjevovoda, okolnog tla i konfiguracije terena.

 Svi zatvara?i u zoni moraju biti ispravni !!!

 Ispravan na?in mjerenja gubitaka vode metodom no?nog mjerenja podrazumijeva da je prethodno izvršeno mjerenje metodom balansa. Iz podataka sa mjerenja metodom balansa vidi se koje je to vrijeme u toku no?i kada je potrošnja vode minimalna, jer se no?no mjerenje sprovodi isklju?ivo u vrijeme kada je potrošnja vode najmanja. Obi?no je to vrijeme izme?u 24⁰⁰ i 5⁰⁰ sati. 

 No?nim mjerenjima se može utvrditi koliko iznosi rasipanje vode svake kategorije potroša?a, a ukoliko postoje potroša?i sa enormno velikim gubicima, za takve potroša?e se posebno izra?unavaju rasipanja.

Slika :Tipi?na dnevna kriva raspodjele vode